Damir Vranić - intervju (razgovarala: Helena Brajdić)
Intervju – Damir Vranić GE (General Electric)
• Koja je Vaša pozicija u GE-u? Čime se bavite?
Ja sam predsjednik uprave General Electric Hrvatska od 2.11.2015.god. U dvojnoj sam ulozi, pa sam tako uz poziciju predsjednika uprave i direktor servisnog centra. To je jedna od organizacijskih cjelina unutar GE, koja se bavi proizvodnjom i servisiranjem dijelova parnih i plinskih turbina.
• Zašto ste se odlučili studirati strojarstvo baš na našem Veleučilištu?
Prije odlaska u vojsku sam upisao ETF, odnosno današnji FER u Zagrebu. No, nakon vojnog roka nisam uspio organizirati smještaj u Zagrebu pa sam se ipak prebacio ovdje u Karlovac. Isto kao što sam volio elektrotehniku, s vremenom sam zavolio i strojarstvo.
• Jeste li nakon završetka studija doživjeli svojevrsnu diskriminaciju od strane poslodavaca zato što ste imali veleučilišnu diplomu, a ne sveučilišnu?
Nisam, vjerojatno zato što je to bilo još za vrijeme Jugoturbine. Dakle, ja sam se zaposlio 1988. godine i tada su se tražila oba zanimanja. Sveučilišna diploma je možda bila primjerenija za rad u nekom razvojnom dijelu, ali i veleučilišna , rekao bih proizvodna- koja je više vezana uz praktični dio, također je bila tražena i potrebna. U svakom slučaju nisam niti na početku niti kasnije osjetio bilo kakvu diskriminaciju.
• Jesu li „sveučilišni“ strojari potencijalno kvalitetniji kadar ili je ipak važniji individualni pristup obrazovanju i poslu, zainteresiranost, znatiželja, ambicija?
Svaka diploma ima svoju težinu. Sveučilište je sigurno bitno jer nudi veću širinu znanja tj. ima malo drugačiji plan i program, koji je prilagođen određenim potrebama poslodavca, možda neke više razine znanja, istraživanja i razvoja. . Isto tako veleučilišni strojari su kvalitetni jer su više usmjereni ka praksi. U konačnici mislim da je najvažnije ono što dolazi poslije škole, a to je sam rad i želja za učenjem. Škola je potrebna jer daje određenu širinu znanja, ali bez ulaska u sredinu i dobivanja mentora koji će tog čovjeka usmjeriti prema konkretnom poslu kojim će se baviti, teško će biti i jednima i drugima. Dakle, prevagu radi dominanto želja i volja pojedinca, odnosno interes za radom i usvajanjem novih znanja unutar kompanije u kojoj radi
• Koliko Vam je znanje stečeno za vrijeme studija na našem Veleučilištu koristilo u praksi odnosno u poslu?
Rekao bih dosta. Prije svega, naučio sam se snalaženju. U to vrijeme nije bilo google-a ni sličnih internet pretraživača pa smo se svi morali naučiti snalaziti po literaturi. Kroz različite predmete savladao sam teoriju koja je sigurno bila dobra podloga za početak rada. Sve ostalo je bilo učinjeno s kolegama u čije sam radno okruženje došao.
• Kako je tekao Vaš poslovni put od završetka studija do zaposlenja u GE-u?
Zaposlio sam se prije nego što sam diplomirao. Nakon toga sam cijelo vrijeme bio zaposlen i studirao uz rad. Krenuo sam sa Jugoturbinom, zatim ABB, Alstom, pa sam 2 godine živio i radio u Švicarskoj i na kraju je to bio General Electric. Počeo sam kao mladi inžinjer odnosno tehnolog programer za numeričke strojeve, kasnije sam vodio određene projekte (npr. uvođenje Catie, Cam), zatim sam bio zadužen za analizu vezanu uz strojne rezne alate, definiranje optimalnih režima, izradu analitike vezane za okvirne ugovore i sl. U Švicarskoj sam radio na unapređenju dizajna i razvoju proizvodne tehnologije, ali sam se zbog obitelji ubrzo vratio u Hrvatsku.
• Koliko dugo radite u GE-u?
4 godine, a ukupno imam 31 godinu staža.
• Što je prema Vama tajna poslovnog uspjeha pojedinca u vašoj struci?
Uz struku, to je učenje stranog jezika. S obzirom na to da smo izloženi svjetskom tržištu, potrebno je znanje minimalno jednog svjetskog jezika. Dodao bih još i važnost nekih individulanih vještina poput timskog rada, i korištenja radnog iskustva kolega, sigurnosti u sebe i samouvjereno prezentiranje materije kojom se bavite.
• Zapošljava li trenutno GE- naše studente odnosno studente koji su završili studij?
Trenutno na žalost ne jer kompanija radi na optinmiziranju resursa i kapaciteta. Međutim, to ne znači da se prilike neće promijeniti u budućnosti.
• Možete li izdvojiti jedno lijepo i jedno možda manje lijepo sjećanje vezano za studij?
Sada se evo ne mogu sjetiti niti jednog ružnog sjećanja, sva su bila lijepa i pozitivna. Bio je to u svakom slučaju jedan kvalitetan i interesantan period mog života.
• Možete li se prisjetiti Vama najtežeg i najdražeg predmeta?
Najteži predmet su mi bili hidraulički strojevi, a najdraži elementi strojeva.
• Možete li navesti profesora s kojim ste kasnije surađivali?
Profesor Mirko Butković i pokojni prof. Dr. Cebalo.
• Za kraj, koju bi poruku poslali našim studentima?
Mislim da je danas puno jednostavnije studirati jer današnji profesori prate trendove i uglavnom su se odmaknuli od konzervatizma. U današnje vrijeme je vrlo lako doći do informacija i potrebnog materijala, što treba znati dobro iskoristiti – istraživati različite resurse i time stjecati nova znanja. . Trebate raditi na sebi, otići korak dalje od onoga što zahtjeva profesor i sama materija predmeta. te forsirati minimalno jedan svjetski jezik. Uz sve stečeno zanje, treba raditi i na individualnim vještinama, samouvjerenosti i najboljoj prezentaciji samoga sebe.